Ovo je predzadnja nedjelja u liturgijskoj godini. Liturgija nas podsjeća da ćemo se susresti s Bogom kao sucem pri završetku osobnog zemaljskog života i pri svršetku ljudske povijesti, na općem sudu. U pripjevnom psalmu nakon prvog čitanja kličemo sa starozavjetnim pjesnikom i moliteljem: “Gospodin dolazi suditi pucima po pravici!” U prvom čitanju starozavjetni prorok najavljuje Dan Gospodnji kao vrijeme neizbježne kazne za zlikovce koji su umakli ljudskoj pravdi i kao vrijeme konačne pravde za pobožne. Za evanđelje imamo dio Isusova eshatološkog govora u kojem Luka rastavlja proročanstvo o propasti Jeruzalema od najave općeg suda pri svršetku povijesti. Preko ovog Isusova govora Luka je upozorio svoje povijesne čitaoce – a i nas danas – da ne nasjedamo proračunima o danu Isusova ponovnog dolaska. Unatoč ratovima, progonima i kozmičkim katastrofama, Crkvi predstoji dugo razdoblje misijskog djelovanja u svijetu: “Svojom ćete se postojanošću spasiti!” Svijest Božjeg vrhovništva u vjerničkom djelovanju kroz povijest prisutna je i u misnim molitvama. U zbornoj prosimo da naša vjernost Bogu bude i naša životna radost, jer je duboka i trajna sreća postojano služiti Bogu koji je Stvoritelj svakog dobra. U darovnoj molimo da nam prineseni darovi udijele vjernost u služenju Bogu i vječno zajedništvo s Bogom u slavi. U popričesnoj molimo, nakon što smo se počastili svetim otajstvom, da po riječi Božjoj i euharistiji rastemo u ljubavi kao vrhunskoj zapovijedi. Čovjek svjestan suvremenog napretka i vlastitog dostojanstva obično ne voli razmišljati o svojoj podložnosti Bogu kao vrhovnom sucu. Bog, međutim, nije hiroviti sudac koji bi sudio po momentalnom raspoloženju ili direktivi partije. On je Sudac koji spašava i usrećuje. Pravedni ali i milosrdni sudac.