Drugom nedjeljom ušli smo dublje u došašće kao vrijeme iščekivanja. To ističemo u zbornoj molitvi:

“Svemogući i milosrdni Bože,
dok hitimo ususret tvomu Sinu,

daj da nas zemaljske brige i obveze ne smetu;
nebeska mudrost tvoje riječi nek nas uvede
u zajedništvo njegove sudbine.”

Biblijski odlomci zovu na otvaranje za novost koju Bog sprema. U prvom čitanju imamo Izaijinu pjesmu o idealnom vladaru s kojim dolazi mir među ljude, a onda i životinje postaju blage jedne prema drugima te prema ljudima.

Za drugo čitanje imamo Pavlov poziv iz Poslanice Rimljanima na vjerničku toleranciju unutar Crkve, sastavljene od krštenika različitih nacionalnosti, zato što je Bog sve ljude neopozivo prihvatio u Kristu.

Za evanđelje imamo Matejev prikaz Krstitelja kao pokornika koji u pustinji zove ljude na obraćenje zbog neposredne blizine kraljevstva Božjega.

Ova je nedjelja radosni poziv na obraćenje, ne toliko kao odustajanje od grijeha koliko kao otvaranje za novost koju Bog sprema. U popričesnoj molimo, pošto se nahranimo od stola Božje riječi i posvećenog kruha, da se “u svjetlu Božje mudrosti zemaljskim dobrima pravilno služimo a za nebeskim težimo”. Ni u liturgiji ne zaboravljamo da živimo u materijalnom svijetu, ali prosimo da ostanemo otvoreni za nebeska dobra koja su već dostupna, a Bog ih sprema u još većem izobilju cijeloj Crkvi i svakomu od nas.