Za današnje evanđelje imamo Matejevu verziju blaženstava koja su kod njega i trećeg evanđelista uvod u Govor na gori kao zbirku Isusovih izreka o ćudorednom životu vjernika, utkanu u evanđelje kao pouku odraslim krštenicima. U obje verzije ključno je prvo blaženstvo koje kod Luke glasi: “Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje” (Lk 6, 20), a kod Mateja: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!” (Mt 5, 3).

Obje verzije pretpostavljaju Isusovu uronjenost u starozavjetnu teologiju anawim, siromaha koji svoju životnu sigurnost polažu u Boga što štiti sirote, pridošlice i udovice. Isus je u blaženstvima upotrijebio starozavjetnu građu da dadne novu nauku u odnosu na židovske učitelje svoga vremena. Budući da Septuaginta – židovski prijevod SZ na grčki koji je nastao prije Isusa – hebrejsku riječ anawim prevodi ne samo sa “siromasi” nego i “krotki, blagi”, Matejevo razumijevanje blaženstava valja povezivati s Mt 11, 29 gdje Isus sebe naziva Učiteljem blaga i ponizna srca te s 21, 5 gdje je Isus prilikom ulaska u Jeruzalem na magarcu nazvan krotkim kraljem Izraela.

Blaženstvo o krotkima kao podvrsti siromaha i Mt 11, 29 te 21, 5 upotrebljavaju isti grčki izraz prays. Zato je za Mateja Isus krotki i ponizni Mesija koji uosobljuje duhovnost starozavjetnih siromaha te poziva svoje sljedbenike na takvo siromaštvo. U znak podložnosti Božjoj vladavini i spremnosti da Bog preko njih sve više ulazi u svijet nepravdi, nemira, nasilja i tuge. Starozavjetna podloga blaženstvima u današnjoj liturgiji jest prorokova propovijed o skromnu i čednu narodu kojemu Bog jamči sigurnost u nemirnu svijetu.

Današnja zborna molitva izvrsno preriče u prošnju Matejevu teologiju blaženstava: “Gospodine, Bože naš, tvoja Crkva počinje svetu službu: daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude.”