(Iv 15,26-27; 16, 12-15) Duh istine upućivat će vas u svu istinu.
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.
Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.”
Vjerujem u Duha životvorca
Za evanđelje imamo u sve tri liturgijske godine Ivanov izvještaj o ukazanju uskrslog Krista Jedanaestorici koji u njih dahne, zatim tumači svoj postupak: “Primite Duha Svetoga!” Time Isus podsjeća na Post 2,7 gdje je rečeno kako je Bog Adamovu tijelu, načinjenu od gliba zemaljskog, udahnuo dah života i on je tako postao živo biće.
Apostole zamrle u događajima muke i smrti Isusove Isus oživljava snagom Duha životvorca. svetopisamski tekstovi u današnjoj liturgiji neka nam budu poticaj da produbimo članak vjere iz Misnog vjerovanja: “Vjerujem u Duha svetoga, Gospodina i Životvorca!” To vjerovanje formulirano je na općem saboru u Carigradu god. 381. kad je Crkva željela kategorijama ondašnje grčke filozofije izreći svoju vjeru o Duhu Svetome koji je iste biti s Ocem i Sinom pa se s njima “skupa časti i zajedno slavi”.
Papa Ivan Pavao II izdao je god. 1986. encikliku o Duhu Svetome kojoj je dao naslov po ovoj formuli iz Misnog vjerovanja “Dominum et vivificantem – Gospodina i Životvorca”. Njome želi katoličke vjernike pripraviti za odgovoran završetak drugog tisućljeća i plodan ulazak u treće tisućljeće kršćanstva. U trećem dijelu ove enciklike razrađuje životvornu ulogu Duha u Crkvi koji djeluje po sakramentima vjere, obnavlja unutarnjeg čovjeka i cijelu
Crkvu čini sakramentom spasenja u konkretnoj ljudskoj povijesti. Papa upozorava da ulogu duha Životvorca ne smijemo svoditi samo na unutarnje i duhovno područje milosti: “I u običnim društvenim prilikama kršćani kao svjedoci istinskog ljudskog dostojanstva čovjekova, svojom poslušnošću Duhu Svetomu, pridonose mnogostrukoj ‘obnovi lica zemlje’ tako da surađuju sa svojom braćom u ostvarenju i općoj primjeni svega onoga što je dobro, plemenito i lijepo u suvremenoj naprednoj civilizaciji, kulturi, znanosti, tehnici i svim drugim područjima ljudske misli i djelatnosti.
To čine kao učenici Krista ‘koji je svojim uskrsnućem postavljen za Gospodina te snagom svoga Duha već djeluje u srcima ljudi'”. Duhovi su blagdan stupanja Crkve u javnost.
Što su to kvatre i na što obvezuju vjernika?
Kvatre (lat. quattuor tempora) su osobiti dani u kojima se Crkva od davnine, prateći ciklus godišnjih doba, posvećuje molitvama, djelima pokore i ljubavi. Nakane idu za dobro Crkve i čitavoga svijeta. Bog nas poziva da uđemo u zajedništvo s njim. Ostvarenje zajedništva s Bogom priječi naša (ljudska) grješnost. Grješni smo po rođenju (Ps 51,7), prijestupom našega praoca grijeh je ušao u svijet (Rim 5,12) i otad stanuje u ljudskom najnutarnjijem ja. Grješni smo i osobnom krivnjom uvijek kad zatamnimo Kristovu ljubav. Zato odgovor na Božji poziv zahtijeva od nas u polazištu obraćenje i stav kajanja. To je razlog da obraćenje i pokora zauzimaju znatno mjesto u biblijskoj objavi i u životu Crkve. Čin obraćenja zapečaćen je krštenjem i izvršen je jednom zauvijek. Kršteni pak lako mogu opet pasti u grijeh: apostolska je zajednica to ubrzo iskusila. Vjernik se treba kajati ako želi imati udio u spasenju. Petar na kajanje poziva Šimuna Maga (Dj 8,22). Jakov živo potiče revne kršćane da nastoje vratiti grješnike s njihova krivog puta (Jak 5,19). Pavao se raduje što su se Korinćani pokajali (2 Kor 7,9). Samo pokora pripravlja čovjeka na susret sa Sudom Božjim. Povijest neizbježno ide prema tom Sudu. U tom hodu Crkve prema Sudu naša pokora i osobno i zajedničko obraćenje jesu odgovor na poziv koji nam je upućen u crkvenoj godini. Kvatre su tematski usmjerene. One se nazivaju prema godišnjim dobima. Zato ih i zovemo: Proljetne, Ljetne, Jesenske i Zimske.Tradicija tzv. Četiriju vremena (kvatri) prvotno je bila vezana uz posvećenje vremena na početku novoga godišnjeg doba. Nesigurno je podrijetlo ovoga pobožnog običaja. Kada se ova praksa pojavila u kalendaru Rimske Crkve, vjerojatno krajem 4. stoljeća, govorilo se o tri razdoblja, na početku ljeta, jeseni i zime, a vezano uz žetvu pšenice, uz trganje grožđa i uz berbu maslina. Bilo je to “pokršćanjenje” sličnih svetkovina koje su označavale pogansku godinu, premda neki pokušavaju otkriti vezu i s hebrejskim kalendarom. Papa Grgur Veliki, krajem 6. stoljeća, dodao je i četvrto razdoblje molitve i posta, da naznači početak proljeća.
Obavijesti i najave
24. SVIBNJA – MARIJA POMOĆNICA
Crkva se od svojih početaka do danas nebrojeno puta nalazila u nezavidnoj situaciji: omalovažavana, proganjana, ismijavana, nepotrebna… Takvi nasrtaji na Crkvu naravno bole svakog vjernika, jer poznaje značenje i vrijednost te zajednice vjernika, za koju je Krist predao svoj život, i žalosti se što to ne vide i oni koji ju napadaju. Takva je mržnja bila izražena i u vrijeme Napoleona, koji je osamdesetogodišnjeg papu Pija VI., jer ga je izopćio iz Crkve, dao baciti u doživotnu tamnicu. Zatočio je i papu Pija VII., koji je u tamnici proveo 6 godina, sve do Napoleonova poraza kod Leipziga, odnosno mogao se vratiti u Rim 24. svibnja 1814. godine. Idući putem za Rim, papa je u znak zahvale posjećivao mnoga marijanska svetišta, a svuda su ga dočekivali vjernici s klicanjem, svjesni kako je njegova sloboda i sloboda Crkve. Taj se dan od tada slavi kao blagdan Marije Pomoćnice, kao one koja posebno štiti i brani sve koji ju zazivaju. Pobožnost Mariji Pomoćnici posebno je njegovao don Bosco, posvetivši upravo njoj svoju Družbu sv. Franje Saleškog, pa je tako ona sastavni dio salezijanske duhovnosti. Marija Pomoćnica je zaštitnica Australije i Novog Zelanda, a također i mnogih biskupija i župa diljem svijeta, od kojih je petnaestak u Hrvatskoj.
13 UTORAKA SVETOM ANTI
U idući utorak u 18:30 nastavljamo pobožnost 13 utoraka svetom Anti Padovanskome.
MOLITVENI SUSRET CRKVENIH POKRETA, ZAJEDNICA I UDRUGA
Na Duhovski ponedjeljak i spomendan BDM Majke Crkve, 20. svibnja 2024. god., u Konkatedrali sv. Petra apostola u Splitu (Stepinčeva 1) održat će se molitveni susret crkvenih pokreta, molitvenih zajednica i udruga u našemu gradu. Pozivamo sve članove spomenutih udruga koji djeluju na području naše Nadbiskupije da dođu posvjedočiti zajedništvo vjere u jednog Gospodina te različitost Božjih darova, službi i poslanja u Crkvi Božjoj.
OBITELJSKA ZAJEDNICA
Pozivamo sve bračne parove da nam se pridruže na susretu obiteljske zajednice u utorak, 21. 5 2024. u 20.30 sati u crkvi. Program je kateheza, klanjanje u druženje.